Poznato je kako osim žena, muškaraca, ranjenika, staraca, civila, neprijateljska agresija u Domovinskom ratu nije poštedjela ni one najmlađe, djecu. Djeca su smisao naših života i naši nasljednici. Zašto je tako moralo biti? Očigledno samo nebo zna. Veliko modro nebo nad mutnim Dunavom, veliko modro nebo koje podsjeća na nevine dječje plave oči. Vukovarska je jesen 1991. sa sobom u nepovrat odnijela budzćnost mnogobrojne djece, njihove osmjehe, zagrljaje. Učenici 3.c razreda na satu hrvatskoga jezika obradili su s Kristinom Radošević, prof. temu stradanja djece u Vukovaru. Prekinuto vukovarsko djetinstvo je mračna stvarnost, ali istinita tijekom jeseni 1991. Dužni smo im spominjati imena. Oni nisu dali samo svoju mladost, dali su više od toga. Nisu imali prilike odrasti. Nisu imali prilike živjeti.
Kristina Radošević, prof.
